U nedjelju 4. 8. 2019, godine, predsjednica Kolinda je održala govor u Kninu koji je podigao veliku prašinu u medijima. Negativnih komentara ima po svuda pa je tako i bivši predsjednik Josipović  kazao kako je bila pod utjecajem alkohola. Ne znam kako je bez alkotesta uopće moguće odrediti tko je pod utjecajem alkohola a tko nije, ali to niti nije moja domena.

Želim se posvetiti njezinom govoru tijela jer se u medijima može pročitati kako je imala čudnovate geste. Vrijeme je godišnjih odmora tako da vas neću zamarati detaljnom analizom njezinog govora tijela već ću ga samo ukratko  prokomentirati.

Ne želim komentirati sadržaj njenog govora i što je prikladno govoriti u takvim situacijama a što nije, te koliko je optimalno da takav govor traje. Posvetit ću se samo njezinoj neverbalnoj komunikaciji.

Koliko sam uspio saznati iz medija neposredno prije njezinog govora predsjednica je razgovarala sa srednjoškolcima o Domovinskom ratu. Taj razgovor ju je poprilično ganuo jer se u jednom trenutku i rasplakala. Zatim je u tako jednom emotivnom stanju krenula držati govor o također još jednoj vrlo emotivnoj temi a to je vojna operacija Oluja.

Nama ljudima je vrlo teško sakriti emocije jer one nastaju u primitivnom dijelu mozga koji također upravlja i našom neverbalnom komunikacijom tako da ukoliko smo spontani sve naše emocije sasvim jasno izlaze na naše tijelo van i drugi ljudi ih vide i dešifriraju.

Prema onome što sam mogao vidjeti iz njezina govora tijela mogu konstatirati da je predsjednica bila pod jako velikim emocijama. Kada smo pod utjecajem jakih emocija tada su nam i geste jače, amplitude pokreta su veće, bez obzira da li se radi o pozitivnim ili negativnim emocijama. Nekako smo se sklonije sjećati negativnih emocija pa se probajte sada prisjetiti jednog trenutka kada ste bili izrazito ljuti na neku osobu. Probajte u mislima prizvati slike vašeg govora tijela dok ste pod tako jakim i negativnim emocijama razgovarali s tom osobom koja vas je naljutila. Siguran sam da su vam ruke bile vrlo dinamične u širokim amplitudama.

Isto tako se dešava i s pozitivnim emocijama. Govor tijela nam postaje izražajniji jer podsvjesno želimo da i drugi osjete emocije koje mi osjećamo u tom trenutku. U takvim trenutcima obično dotičemo prsa otvorenim dlanom jedne ili dlanovima obje ruke. Stavljamo ruku na srce kao iskaz dubokih emocija jer u tom trenutku „govorimo iz srca“. Pokreti glave su puno izražajniji, kimamo gore dolje kao znak potvrde onoga što govorimo ili lijevo desno kao pokazatelj nevjerice o događajima koje prepričavamo. Za razliku od ljutnje ili bijesa kada govorimo jako glasno ili se deremo u dubokom spektru našeg glasa, kada smo u pozitivnim emocijama govorimo tiše i u visokom spektru glasa. Sve ove neverbalne geste je i predsjednica pokazivala. Također je koristila naglašavanja i pauze tijekom govora što je dokaz da je vrlo iskusan govornik.

Iz svega što sam vidio mogu zaključiti da je predsjednica održala vrlo emotivan govor te da su joj verbalno i neverbalno bili usklađeni.

Moje mišljene zašto je ovaj govor podigao toliko negativne prašine je taj jer je predsjednica koristila izrazito blagi i podčinjeni govor tijela. Ne odaje nikakvu snagu niti odlučnost a smatram da su to karakteristike jednog pravog vođe.

U ovom govoru podsjetila me je na Margaret Thatcher dok je bila na početku svoje karijere. Tada je baš kao i naša predsjednica bila vrlo mila i draga, ženstvena predsjednica i na tome su joj mnogi zamjerali. Nakon toga su je treneri neverbalne komunikacije naučili kako treba svojim govorom tijela, ekspresijama lica i glasom pokazati da je moćna, snažna i odlučna.

Video u kojem možete vidjeti razliku između Margaret Thatcher na početku karijere i nakon coachinga neverbalne komunikacije možete pogledati ovdje.