Govor tijela Andreja Plenkovića

Totalno sam apolitična osoba ali jednostavno nisam moga a ne primijetiti našeg „novog“ premijera. Naime surfajući internetom naišao sam prvo na fotke premijera u kojima ima nekarakterističan govor tijela za njega. I to mi je pobudilo pažnju pa sam želio vidjeti o čemu se to radi i naišao sam na ovaj video. Dakle, premijer je totalno promijenio govor tijela tijekom javnog nastupa pa bih želio da zajedno prođemo kroz ovaj govor i vidimo što je to radio.

Na samome počeku pozdravio je publiku plješćući rukama iznad glave, širi ih u obliku slova V i pokazuje stisnute šake uperene u zrak. U tome trenutku je to dobra gesta jer njome pokazuje samopouzdanje i moć.

 

Zatim u 0:10 je napravio gestu koju po meni nije trebao. Kažiprstima lijeve i desne ruke je pokazao na publiku. No to pokazivanje je bilo pre kratko. Siguran sam da se veliki dio publike u tom trenutku osjetio zanemareno. „Vođa nije pokazao na mene“, „Vođa me nije primjetio“. Kada se koristi ova neverbalna gesta treba se truditi obuhvatiti cijelu publiku a ne samo jedan dio.

 

Nakon toga slijedi jedan nervozni govor tijela. Koliko god da se trudio ostati miran i staložen nervoza je curila na njegovo tijelo. U samo tri sekunde rukama je dotaknu tri različita predmeta.

Prvo je u 0:44 dotaknuo govornicu.

Zatim u 0:45 sako. Ovakvo nepotrebno namještanje sakoa najlakše je protumačiti kao način za podizanje samopouzdanja, nešto kao kada se gorila lupa po prsima.

i u 0:46 mikrofon.

Ovakvo dodirivanje samoga sebe i stvari u neposrednoj blizini spada u geste samoutjehe. Ove geste radimo svi i radimo ih svaki dan. No kako stara izreka kaže: “Velika moć nosi i velike odgovornosti“ tako su vođe zakinuti za neke prizemne stvar pa ovakve geste nisu prihvatljive pred svojim sljedbenicima jer pokazuju manjak samopouzdanja.

Od 0:50 do 0:59 počeo je nabrajati goste. Dok je izgovarao Dragane i Dara i rukom je pokazao u tom smjeru. Ali to nije napravio dok je pozdravljao Angele i Manfreda. Angelu je pozdravio podizanjem obrva ali dok je izgovarao „Angela“ opet je primio mikrofon i na taj način jako brzo maknuo pogled s nje.

Za pretpostaviti je da su njemački uzvanici sjedili u prvome redu partera direktno ispred premijera. No dok je pozdravljao Manfreda pogledao je u svoju desnu stranu i prema gore.

 

Ovakvim govorom tijela jasno je dao do znanja tko ima prioritet. Ljude koje poštujemo, gledamo. One koje ne poštujemo, jednostavno i ne gledamo.

U 0:57 je napravio jednu naučenu gestu koju je primijenio van svakog konteksta. Napravio je gestu „zašiljeni prsti“. Ova gesta signalizira da je govornik siguran u ono što govori. Dok je stavio ruke u taj položaj izgovorio je riječ „drage“. Koliko je bitno biti siguran u sebe dok se izgovara riječ „drage“???

Nakon što se zahvalio generalima što su tu u 1:41 je zakopčao sako. Ovo je blokirajuća gesta. Na ovaj način podsvjesno štiti trbuh i prsa te se doima kao da se distancira od publike. Bilo bi puno bolje da je u ovome trenutku otkopčao sako i na taj način pokazao otvorenost.

 

Od 1:44 do 1:47 opet je napravio tri nepotrebne radnje koje pokazuju da je nervoza još uvijek prisutna:

1:44 dodirivanje mikrofona,

1:46 šaka u šaci (ovu gestu je ponavljao tijekom cijelog govora),

 

i u 1:47 dodirivanje naočala. Ovakvo dodirivanje naočala bez da ih se skine ili obriše je znak velike napetosti i nervoze. Vrlo često, baš ova gesta jako lagano podsvjesno prenese nervozu na druge ljude.

 

Nadalje je koristio poprilično ujednačen govor tijela. Raširio bi ruke zatim bi opet stavio šaku u šaku ispred sebe i tako sve do 2:34. Tada se dogodilo nešto zanimljivo što se tiče neverbalne komunikacije. U trenutku dok je izgovarao ime prvog hrvatskog predsjednika neprimjetno je promijenio govor tijela. Naime u tom trenutku nije više stavio šaku u šaku već je isprepleo prste. Naime, isprepleteni prsti, pogotovo kada su ovako ukočeni su znak frustracije, neprijateljstva, suzdržavanja ili bilo koje druge negativne emocije.

 

Geste su nam urođene. Koristimo ih nesvjesno i sasvim su točan pokazatelj naših trenutnih emocija. U glavi se prvo stvori emocija, zatim ta emocije izađe na tijelo van i onda uslijedi riječ ili riječi. Ovo se sve dogodi u par stotinki sekunde.

Zatim je nastavio u revijalnom tonu: raširene ruke, skupljene ruke, raširene ruke, skupljene ruke.

Od 3:44 do 3:48 vidimo jednu izrazito nepristojnu i omaložavačku gestu a to je upiranje palca u osobu i još preko ramena.

 

Probajte se prisjetiti kada ste to zadnji put napravili ovu gestu. Vjerujem da se većina vas niti ne može sjetiti jer znamo da nije pristojno u nekoga uperiti palac. Probajte postaviti jednu osobu ispred sebe a jednu pored sebe. Zamislite da osobu pored sebe predstavljate osobi ispred sebe. Napravite to na dva načina. Prvo savinite ruku u laktu tako da je podlaktica vodoravna i po preko trbuha s dlanom prema gore i neka takva ruka bude usmjerena prema osobi pored vas i u tom trenutku je predstavite osobi ispred sebe. Zatim savinite podlakticu da bude okomita na podlogu na kojoj stojite, usmjerite palac prema osobi pored vas i tada je predstavite. Pitajte obje osobe kako su se osjećale prvi a kako drugi put.

Od 4:14 do 4:25 opet je upotrijebi gestu „zašiljeni prsti“ i ovaj put ju je upotrijebio pravilno jer je u tome trenutku iznosio činjene. No međutim on je tu gestu pokazao pa bi razdvojio ruke i tako nekoliko puta. učinak bi bio snažniji da je cijelo vrijeme pokazivao tu gestu, bez prekida.

U 4:34 dok je izgovarao riječ „najjači“ stisnuo je šake i njima mahao gore dolje. Odlična gesta za poduprijeti ono što je govorio u tom trenutku. Prava gesta u pravo vrijeme.

U 4:45 premijer diže desnu ruku u zrak s ispruženim kažiprstom. Ovo je jedna tipična politička gesta koja služi za naglašavanje i pojačavanje izrečenih činjenica.

Od 5:26 do 5:42 premijer je pozdravljao ljude iza sebe. Ovaj put je to napravio na puno bolji način. Bočno se okrenuo prema njima i pokazivao je otvorenim dlanom.

U 13:24 počinje nabrajati dostignuća stranke i to potkrepljuje pokazivanjem brojeva na prste što je dobro.

 

Do kraj govora nije bilo značajnijih promjena u njegovom govoru tijela

Sasvim je jasno vidljivo da je premijer poradio na svome govoru tijela ali sve to skupa izgleda ne autentično. Tijekom većine govora ruke su mu zaklanjale torzo što je blokirajuće ponašaje. Jednostavno verbalno i neverbalno mu se ne poklapaju a kada to dvoje nije u sinhonizaciji tada gubimo na karizmatičnosti. Trebao je više koristi otvoren govor tijela.