UnaVita

From the blog

Neverbalna gesta nogometaša

neverbalna gesta nogometaša

Neverbalna gesta nogometaša

Zašto svaki nogometaš ovo radi?

Ovu neverbalnu gestu smo vidjeli nebrojeno puta na Svjetskom prvenstvu u nogometu: Igrač promaši gol i trenutno njegove se ruke podižu prema glavi i obavijaju je. Ali čemu služi ovakav govor tijela? Psihologija ima odgovor.

neverbalna gesta nogometaša 1

 

Na nogometnim utakmicama golovi se rijetko postižu, što pomaže objasniti mahnito slavlje nakon svakog pogotka. Pojedini igrači razvlače svoje dresove u euforiji slavlja dok drugi kližu na koljenima po travnjaku. Neki pobjedonosno skaču u zrak dok drugi završe na dnu skupine koja je skočila na njih… Sve su to neverbalne geste kojima se pokazuje slavlje i ponos zbog postignutog gola.

S druge strane imamo igrače koji su bili u mogućnosti postignuti gol, ali zbog koje kakvih razloga nisu uspjeli. Kada se to desi svi nogometaši naprave istu neverbalnu gestu: podignu ruke i obuhvate glavu. Ova neverbalna gesta ima univerzalno značenje: „$%$#%&$ kako sam to promašio!!!!“

Ovakav govor tijela pokazuju nogometaši iz cijeloga svijeta.

Lionel Messi ovo radi, baš kao i Cristiano Ronaldo ili Luka Modrić. Bilo koji igrač da promaši gol napravit će ovakvu neverbalnu gestu signalizirajući svoje razočarenje. Prema zoolozima, psiholozima, antropolozima i svima onima koji se bave ovakvim stvarima ovakav govor tijela nema nikakve veze s nogometom već s psihom i emocijama.
Jesica Tracy, profesorica psihologije na univerzitetu Britanske Columbije tvrdi da ova neverbalna gesta signalizira: „Svjestan sam da sam zeznuo i žao mi je. Stoga me nemojte izbaciti iz grupe, ne trebate me ubiti.“

neverbalna gesta nogometaša 2

 

Ovakav govor tijela nije samo ograničen na igrača koji je šutirao i promašio. Kada je Yakubu Aiyegbeni promašio prazan gol s par metara, skoro svi njegovi suigrači i trener su u istom trenutku, bez prijašnjeg uvježbavanja, vrlo sinhronizizirano napravili istu tu neverbalnu gestu.

Ovu neverbalnu gestu je 1981. godine zoolog Desmond Morris u svojoj poznatoj studiji „The Soccer tribe“ („Nogometno pleme“ op.prev.) uvrstio u 12 neverbalnih gesti poraza koje rade nogometaši. Morris je zaključio kako je ovo gesta samoutjehe koju je opisao kao „oblik samo-dodirivanja, široko rasprostranjena neverbalna gesta, koja se koristi kada osoba ima potrebu za ohrabrujućim dodirom druge osobe ali te osobe nema u blizini kako bi to bilo izvedivo“. Ovakvo neverbalno ponašanje je zabilježenu i kod drugih primata.

Tracy i David Matsumoto su 2008. godine napravili studiju u kojoj su promatrali neverbalne geste pobjede i poraza koje su pokazivali atletičari koji su slijepi od rođenja i atletičari sa zdravim vidom. Na temelju ovog istraživanja dokazali su da su nam ove geste urođene i univerzalne jer su ih pokazivali svi atletičari bez obzira imali vid ili ne.

 

 

Nitko ne zna bolje od samih igrača kad zabrljaju. Cobi Jones koji je imao bogatu karijeru s američkim atletičarima rekao je da očiti promašaj pokreče, između ostaloga i navedene geste, ali i osjećaj nevjerice i sramote.
Nogometaši cijele dane treniraju kako bi ostvarili samo jedan jedini cilj. „pospremiti“ loptu u protivnički gol. I to definitivno nikako ne bi trebali promašiti.
Ovakvu neverbalnu gestu često možemo vidjeti nakon spektakularne obrane golmana koji je spriječio stopostotni gol. Jedan od najpoznatijih primjera nam dolazi s finala Svjetskog kupa 2006. godine. Tada je u produžetcima francuski igrač Zinedine Zidane uputio snažan udarac prema talijanskom golu i izgledalo je kao da će taj udarac odlučiti utakmicu. No međutim talijanski golman Gianluigi Buffon je vršcima prstiju skrenuo loptu mimo gola. U tom trenutku Zidaneove ruke su trenutno poletjele ka njegovoj glavi.
Bez obzira da li lopta promaši gol ili perfektna obrana spriječi zgoditak reakcija igrača koji je šutirao gotovo je uvijek ista. U oba slučaja napadački igrač je doživio šok.
Dacher Keltner sa sveučilišta Barkley u Kaliforniji kaže: „Prilikom iznenađenja, ljudima se ruke automatski podižu prema glavi kako bi je zaštitili. Ova gesta je jako stara i služila je kao zaštita glave od raznih vrsta napada.“

neverbalna gesta nogometaša 5

 

Keltner je 1996. godine objavio svoje istraživanje o reakciji ljudi na nagle, glasne ekplozivne zvukove. Sudionici eksperimenta su imali slične reakcije na zvukove kao i nogometaši prilikom promašaja. Kada osoba začuje iznenadni i glasni zvuk, braniti će svoju glavu jer je ona iznimno ranjiva. Ovakvu reakciju možete vidjeti ako se u podne šećete Zagrebom u blizini Gričkog topa. Kada top opali, ljudi koji se ne nadaju takvom glasnom zvuku, vjerojatno će se lagano sagnuti, podignuti ramena i ruke dignuti u zrak.
Nogometaši ovu gesto često znaju popratiti dodatnom gestom. Navuku gornji dio dresa preko glave ili prekriju lice dlanovima. Klasične geste srama. Ili nagnu glavu u nazad, pogled ka nebu, kao da mole da se promašaj protumači kao posljedica zle sudbine a ne kao njihova greška.

 

neverbalna gesta nogometaša 6

 

Također i navijači u istom trenutku obuhvate svoju glavu kada to napravi i nogometaš. Ako igrač tima za koji navijate pokaže takvu gestu u istom trenutku i vi postanete „zaraženi“ njegovom gestom. Jednostavno počnete osjećati isto što i on i to pokazujete istom neverbalnom gestom.

 

 

Izvor: Nytimes

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.