Kulturalne razlike u neverbalnoj komunikaciji
Neverbalna komunikacija je komunikacija koja se odvija bez riječi. To je govor tijela i sadržaj iz okoline u pojedinoj komunikaciji. Nije stvar u tome što je rečeno već je stvar u tome kako je nešto rečeno. Puno je načina na koji komuniciramo neverbalno: kontakt očima, pokreti glave, izrazi lica, dodir, geste…. Neverbalna komunikacija se razlikuje od čovjeka do čovjeka a pogotovo od kulture do kulture. Pozadina pojedine kulture definira njenu neverbalnu komunikaciju koja je naučena kao šta su pojedini znakovi i signali. Pošto ima razlika u značenju pojedinih znakova i signala moguće je doći do pogrešnog tumačenja istih u komunikaciji među različitim kulturama. Izrazi lica su uglavnom isti među kulturama a pojedini su urođeni, kao šta su sreća i tuga. Postoji sedam univerzalnih ekspresija lica koje se zovu mikroekspresije. To su: strah, prezir, tuga, sreća, gađenje, čuđenje i ljutnja. Mogu se pojaviti samo male razlike među njima kao što su intenzitet i dužina trajanja pojedine mikroekspresije.
Na primjer ako ste iz Europe i došli ste u Japan. Ne govorite japanski, nemate prevoditelja niti rječnik primorani ste koristiti samo neverbalnu komunikaciju da bi se sporazumjeli s drugim ljudima. Tada ako želite na primjer nešto pojesti pokazati ćete prstom na određenu hranu. Isto tako ćete i platiti za to što ste pojeli. Na izlazu će vam se nakloniti a vi odlazite kao zadovoljna mušterija.
Ali može doći i do drugih slučajeva gdje neće sve teći tako lako zbog neverbalne komunikacije. Na primjer zbog izbjegavanja kontakta očima. Japanci se mogu naći uvrijeđenima ako ih gledate u oči. Također kimanje glavom može prouzročiti probleme. U zapadnjačkoj kulturi ti znači ‘da’ dok neke druge kulture to tumače kao ‘ne’ ili u Japanu to jednostavno znači da slušate osobu koja vam govori.
Pojedine razlike u neverbalnoj komunikaciji među kulturama su:
KONTAKT OČIMA
U zapadnjačkoj kulturi kontakt očima se smatra dobrom i poželjnom gestom. Time iskazujemo pozornost, povjerenje i sigurnost. U Aziji, Bliskom Istoku, Latinskim državama i Američki Indijanci kontakt očima ne doživljavaju kao dobru gestu. U Istočnim zemljama žene pogotovo izbjegavaju kontakt očima s muškarcima jer time pokazuju moć i seksualnu zainteresiranost. Dok na primjer buljenje se smatra neprikladno u većini zemalja i kultura.
GESTE I POKRETI
Gesta poput palca prema gore može se različito tumačiti u različitim kulturama. U nekim zemljama se to smatra kao znak za ‘OK’ dok je u drugima zamjena za srednji prst. U Japanu je to znak za novac a u Francuskoj za nulu. Pucketanje prstima se može smatrati kao privlačenje pažnje na sebe dok se drugdje smatra kao gesta nepoštovanja ili uvrede. Pokazivanje stopala je uvredljiv. Također je uvredljivo pokazivanje stopala u pojedinim Blisko Istočnim zemljama. Pojedine zemlje smatraju uvredljivim kada se prst uperi u nekoga. Pokazivanje jezika je u većini zemalja znak za ruganje dok je u Polineziji to znak za pozdrav.
DODIR
Dodirivanje se smatra nepristojno u većini kultura. Rukovanje je prihvatljivo u većini. Nadalje, prihvatljivost grljenja, ljubljenja i raznih sličnih dodira varira od kulture do kulture. U tom vidu neverbalne komunikacije Azijske zemlje su konzervativnije od Zapadnih zemalja. Dodirivanje glave ili ramena također ima različito značenje u različitim zemljama. U nekim Azijskim kulturama tapkanje djeteta po glavi se smatra kao vrlo loša gesta jer se glava smatra kao svetinja. U Blisko Istočnim zemljama dodirivanje među ljudima suprotnog spola se smatra loš znak. Gdje vas dodiruju i kako vi dodirujete mijenja značenje dodira s promjenom kulture. Zato budite oprezni kada putujete u nove zemlje!
POJAVA
Pojava je još jedan vid neverbalne komunikacije- ljude prosuđujemo po njihovoj pojavi, izgledu. Rasne razlike isto kao i razlike u oblačenju puno govore o pojedincu. Uređivanje da izgledamo čim bolje se smatra poželjnim u većini kultura. Ali ono šta se smatra dobrim izgledom varira od kulture do kulture. Skromnost se također mjeri prema pojavi.
POKRETI TIJELA I POZE
Kroz pokrete tijela primamo informacije i poruke. Ti pokreti nam govore šta ljudi misle i osjećaju spram nas. Ako osoba s kojom pričamo nije okrenuta direktno prema nama to može značiti da je nervozna ili sramežljiva. To također može značiti da ta osoba ne želi pričati s nama. Ili ako netko sjedne bliže ili dalje od nas može značiti da pokazuje sigurnost, snagu ili kontrolu okoline.
Poze poput uspravnog ili snuždenog sjedenja može upućivati na mentalno stanje osobe. Ruke u džepovima su znak nepoštovanja u većini zemalja. U Gani i Turskoj znak nepoštovanja je sjedenje s prekriženim nogama.
MIKROEKSPRESIJE LICA
Lice pokazuje stavove, osjećaje i emocije. Stupanj izraženosti mikroekspresija se razlikuje među kulturama. Na primjer Amerikanci pokazuju osjećaje više nego Azijati. Mikroekspresije su iste u cijelom svijetu jedino ih u ponekim zemljama ne pokazuju u javnosti. Poruke koje dolaze iz lica su uglavnom svuda jednako prihvaćene. Pre izražajne mikroekspresije se ponegdje smatraju kao znak slabosti ili uskogrudnosti.
PARALINGVISTIKA
Kako govorimo također spada u neverbalnu komunikaciju. Na primjer ton glasa, jačina glasa, ritam, brzina…. govori više od samih riječi. Azijati se kontroliraju da ne viču jer ne žele da ih drugi dožive kao malo dijete. Poznati su kao kvalitetni paralingvisti. Smijuljenje se u nekim zemljama smatra kao loša gesta. Ima još puno koje se iskazuju kroz vokalne raznolikosti i sve one spadaju u paralingvistiku.
PROSTOR
Ljudi iz različitih kultura imaju različite tolerancije za fizičke udaljenosti među ljudima. U Bliskoistočnim zemljama ludi vole stajati blizu jedni drugima dok u nekim drugim kulturama to može djelovati zastrašujuće. Ljudi posjeduju određeni osobni prostor oko sebe i ne žele nepozvane ljude unutar toga prostora. Dok u nekim zemljama je prihvatljiv i fizički dodir među potpunim strancima.
